Škola dr. Ante Starčević Pazarište Klanac

KRATKA POVIJEST NAŠEG PODRUČJA:

Ovo  područje koje nazivamo Pazarišta u daljnjoj prošlosti 16. stoljeća  nosilo je naziv Bužani. Bužani ili buška župa prostirala se između sadašnjeg sela Bakovca na sjeverozapadu u Velebitu i rijeke Like na jugoistoku. Upravno središte i župsko utvrđenje buške župe u to vrijeme je Potorjan – to znači pod tornjem ili nešto slično. Potorjan se  nalazio između brda Oteša i brda Ostrovice – ili u to vrijeme grada Oteša i grada Ostrovice .  Potorjan je negdje u središnjoj Aleksinici na brdašcu što se izdiže kod ovog sela. Ispod župskog grada Potorjana razvilo se  obrtničko i trgovačko naselje koje je snabdijevalo robom okolinu, a naziv mu je Tržić. Sam naziv mjesta upućuje na njegov trgovački i obrtnički značaj.
 Tržić se nalazio na važnoj prometnici koja je išla od Jablanca u unutrašnjost te je tim putem pronošena roba. Bio je povezan dobrim putovima s primorjem i unutrašnjošću; Bagom, sv.Jurjem, Jablancem. Kad su Turci došli u ovo područje početkom 16. stoljeća 1527. godine oni su preimenovali Tržić u Pazarište.
U blizini Potorjana nalazilo se još nekoliko gradova – Ostrovica – zapadno od Potorjana i Oteš jugoistočno. Izgrađeni su u 15. stoljeću na dva brda koji nose i nadalje takav naziv. Naselje Oteš postoji i danas, a sadašnji stanovnici nisu potomci ondašnjeg stanovništva. Na brdu Otešu izgradili su grad  Turci i to u području brda – izgleda da im ovaj grad na strmoj litici nije bio podesan. Oko grada Oteša, Potorjana i Ostrovice  nastalo je  desetak sela, a spomenut ćemo samo selo  Gvoznicu čiji onomastik govori da se tu talilo gvozdanu rudaču – to je vjerojatno na području današnjeg sela Kalinovača ili Popovača.
Zapadno od Potorjana nalazilo se naselje koje je nosilo naziv Zažično Donje – sada Donje Pazarište, a istočno od Potorjana je naselje Zažično Gornje – koje sada nosi naziv Klanac.
Početkom 16. stoljeća zaposjedaju Turci ovo područje i stanovništvo bježi, iseljava se i raseljava. Turci se nakon 160 godina povlače, zapravo doživljavaju poraz i raspad pred kraj 17. stoljeća i  1689. godine dolazi do novog kretanja stanovništva, do novog naseljavanja. U ljeto 1690. godine stižu u ove krajeve preci današnjih stanovnika Klanca, Aleksinice, Donjih Pazarišta i dr., njih oko 1000 čeljadi –pedesetak obitelji-  a vodi ih knez jablanički Lovro Milinković.
Kasnije  ovo područje dio je Austrije i Austro- Ugarske. Postaje Granica – Vojna krajina – dio Hrvatske prema granici Turskog Carstva – s posebnim vojnim poretkom. Idućih skoro dvjesta godina sve do razvojačenja Vojne krajine 1880. godine kada se ovo područje pripaja civilnoj Hrvatskoj.
Tada je ovdje postojala vojna vlast – satnija i vojna uprava vezana s pukovnijom u Otočcu i generalatom u Karlovcu.

POVIJEST ŠKOLSTVA NA OVOM PODRUČJU

Škola i školski sustav datira na ovom prostoru iz perioda Vojne krajine i na relativno dugu tradiciju od preko 170 godina što u životu naroda i škole nije tako dug, ali ni tako kratak period.
Škola je u Klancu otvorena 1834. godine prvenstveno radi vojnih potreba i u njoj su se dobivala elementarna znanja – čitanje, pisanje, računanje, ali se učilo i gospodarstvo i sijanje žita, lana i konoplje, sadnja krumpira, graha, graška, repe, zelja, kukuruza i dr.
Nešto kasnije počela je s radom pučka škola u Donjem Pazarištu, a u XX. stoljeću i u ostalim mjestima ovog područja.
Škola je kasnije organizirana da se poslije završena četiri razreda pohađala opetovnica – još jedan razred kad su se utvrđivala znanja i dobivale pouke iz gospodarstva. Takva organizacija školstva zadržala se sve do konca drugog svjetskog rata, a onda je 1955. godine organizirana sedmogodišnja, a 1956. godine osmogodišnja škola tzv. tip B.
Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća na ovom području djelovale su škole u Klancu, Donjem Pazarištu, Velikom Žitniku, Aleksinici, Kruščici, Kalinovači, Velikoj Plani i Kaluđerovcu sa sljedećim brojem učenika:

  • Klanac –  287 učenika
    · Donje Pazarište- 214 učenika
    · Kruščica –   52 učenika
    · Aleksinica   – 51 učenik
    · Velika Plana   – 46 učenika
    · Kalinovača   – 32 učenika
    · Kaluđerovac    -23 učenika  
    Ukupno       -705 učenika
     
     Nastava se odvijala od I.-VIII. Razreda u Klancu i Donjem Pazarištu, a radi međusobne udaljenosti i u Kruščici i Velikoj Plani gdje su jedan ili dvojica učitelja predavala od I.-VIII. Razreda sve nastavne predmete.
    Nastavu u višim razredima osnovne škole izvodili su, gotovo, u cijelosti učitelji koji su završili učiteljsku školu, ali su imali puno ljubavi, motivacije, volje i afiniteta za svoj posao, pa su, iako nedovoljno stručni, ipak svojim zalaganjem, marom, samoobrazovanjem i upornošću radili sustavno i korektno.
    Školski objekti u kojima je izvođena nastava bili su potpuno neuvjetni, loši građevinski izvedeni, bez dovoljnog donjeg svjetla, bez dovoljne površine za školske polaznike, najčešće vlažni, mračni i nehigijenski.
     Potrebno je napomenuti da u to vrijeme na ovom području nije bilo električne struje kao  ni uređenih prometnica. Prometnice  su bile potpuno izlokane, blatnjave, a za velikih kiša i neprohodne.
     Prva žarulja zasvjetlila je 29.11.1965. godine u Klancu, a prvi kilometri asfalta od Klanca do Aleksinice položeni su 1971. godine, tekuća, voda i vodovodna mreža od Velike Plane do Perušića provedena je 1981.g., a telefonizacija čije troškove je u cijelosti snosilo mjesno stanovništvo provedena je 1996.g.
     Tijekom drugog svjetskog rata – školske zgrade u Klancu su izgorjele i sva školska dokumentacija pa se nastava sve do 1963.g. odvijala u priručnim prostorima.
     U Donjem Pazarištu nastava se održavala sve do 1976.g. u dva stara građevinska objekta koji su izrađeni 1870.g. za vojne svrhe i potrebe vojne uprave u tom mjestu.

U Velikoj Plani, Velikom Žitniku i Kalinovači školski su objekti izgrađeni neposredno poslije 2. svjetskog rata.
Škola u Aleksinici izgrađena je 1908. godine, a adaptirana i građevinski sanirana 1961. godine.
Škole u Kaluđerovcu i Kruščici izrađene su poslije 1. svjetskog rata i u školskim objektima izrađeni su i školski stanovi za učitelje.
Školska zgrada u Klancu izrađena je 1963. godine, a u Donjem Pazarištu 1976. godine.
1962. godine prestaje s radom škola u Kaluđerovcu zbog organizacijskih okolnosti, a 1965. godine potopljeno je selo Kruščica jer je izgrađena HE-Senj – pa je stanovništvo iseljeno, a škola prestala s radom.
1966. godine općina Gospić donosi mrežu škola pa na ovom području Osnovna škola u Klancu postaje matična škola s pet područnih škola: Donje Pazarište, Kalinovača, Velika Plana, Aleksinica i Veliki Žitnik.
Te školske godine u navedenim školama upisano je ukupno 588 učenika.
U navedenom periodu ugasile su se škole u Velikoj Plani i Velikom Žitniku.

Škola u Velikom Žitniku radila u vremenu od 1995. – 1999. godine kad je ponovno prestala s radom zbog nedostatka polaznika. Danas je u školi Veliki Žitnik sjedište  Outward bound Croatia čiji su članovi u potpunosti adaptirali unutarnji i vanjski prostor zgrade.

Djelatnici

POPIS DJELATNIKA ( UČITELJI ):

  1. MATEJA ČUBRLO
  2. ANA VUKELIĆ
  3. RUŽA JELIĆ
  4. ANKICA BUTORAC
  5. LIDIJA BREGANT JELIĆ
  6. IVANA KOVAČEVIĆ
  7. SANDRA KRMPOTIĆ
  8. JASMINKA RUKAVINA
  9. ANDRIJANA DOMINIS- šk. psihologinja
  10. IVAN KOLAK
  11. TOMISLAV KLARIĆ
  12. IVANA GRUBIŠIĆ
  13. NIKOLINA BILJAN
  14. KARMELA BUŠLJETA BUTKOVIĆ
  15. KREŠIMIR MATIJEVIĆ
  16. FILIP ZANINOVIĆ
  17. KATARINA KOSTELAC ČULINOVIĆ

 

OSTALI ZAPOSLENICI ŠKOLE:

  1. IVANA PRŠA-tajnica
  2. MARIJANA MARKOVIĆ-operativni djelatnik za sigurnost i civilnu zaštitu
  3. DUBRAVKA RUDELIĆ-voditelj računovodstva 
  4. MARIJA STARČEVIĆ-spremačica
  5. ANKA STARČEVIĆ-spremačica
  6. MARKO STARČEVIĆ-domar
  7. PAVE ŽUPAN -domar
  8. MARINKA BARIČEVIĆ- pomoćnica u nastavi 
  9. ELIZABETA STARČEVIĆ- ravnateljica škole
Scroll to Top
Skip to content