Škola dr. Ante Starčević Pazarište Klanac

KRATKA POVIJEST NAŠEG PODRUČJA:

Ovo  područje koje nazivamo Pazarišta u daljnjoj prošlosti 16. stoljeća  nosilo je naziv Bužani. Bužani ili buška župa prostirala se između sadašnjeg sela Bakovca na sjeverozapadu u Velebitu i rijeke Like na jugoistoku. Upravno središte i župsko utvrđenje buške župe u to vrijeme je Potorjan – to znači pod tornjem ili nešto slično. Potorjan se  nalazio između brda Oteša i brda Ostrovice – ili u to vrijeme grada Oteša i grada Ostrovice .  Potorjan je negdje u središnjoj Aleksinici na brdašcu što se izdiže kod ovog sela. Ispod župskog grada Potorjana razvilo se  obrtničko i trgovačko naselje koje je snabdijevalo robom okolinu, a naziv mu je Tržić. Sam naziv mjesta upućuje na njegov trgovački i obrtnički značaj.
 Tržić se nalazio na važnoj prometnici koja je išla od Jablanca u unutrašnjost te je tim putem pronošena roba. Bio je povezan dobrim putovima s primorjem i unutrašnjošću; Bagom, sv.Jurjem, Jablancem. Kad su Turci došli u ovo područje početkom 16. stoljeća 1527. godine oni su preimenovali Tržić u Pazarište.
U blizini Potorjana nalazilo se još nekoliko gradova – Ostrovica – zapadno od Potorjana i Oteš jugoistočno. Izgrađeni su u 15. stoljeću na dva brda koji nose i nadalje takav naziv. Naselje Oteš postoji i danas, a sadašnji stanovnici nisu potomci ondašnjeg stanovništva. Na brdu Otešu izgradili su grad  Turci i to u području brda – izgleda da im ovaj grad na strmoj litici nije bio podesan. Oko grada Oteša, Potorjana i Ostrovice  nastalo je  desetak sela, a spomenut ćemo samo selo  Gvoznicu čiji onomastik govori da se tu talilo gvozdanu rudaču – to je vjerojatno na području današnjeg sela Kalinovača ili Popovača.
Zapadno od Potorjana nalazilo se naselje koje je nosilo naziv Zažično Donje – sada Donje Pazarište, a istočno od Potorjana je naselje Zažično Gornje – koje sada nosi naziv Klanac.
Početkom 16. stoljeća zaposjedaju Turci ovo područje i stanovništvo bježi, iseljava se i raseljava. Turci se nakon 160 godina povlače, zapravo doživljavaju poraz i raspad pred kraj 17. stoljeća i  1689. godine dolazi do novog kretanja stanovništva, do novog naseljavanja. U ljeto 1690. godine stižu u ove krajeve preci današnjih stanovnika Klanca, Aleksinice, Donjih Pazarišta i dr., njih oko 1000 čeljadi –pedesetak obitelji-  a vodi ih knez jablanički Lovro Milinković.
Kasnije  ovo područje dio je Austrije i Austro- Ugarske. Postaje Granica – Vojna krajina – dio Hrvatske prema granici Turskog Carstva – s posebnim vojnim poretkom. Idućih skoro dvjesta godina sve do razvojačenja Vojne krajine 1880. godine kada se ovo područje pripaja civilnoj Hrvatskoj.
Tada je ovdje postojala vojna vlast – satnija i vojna uprava vezana s pukovnijom u Otočcu i generalatom u Karlovcu.

POVIJEST ŠKOLSTVA NA OVOM PODRUČJU

Škola i školski sustav datira na ovom prostoru iz perioda Vojne krajine i na relativno dugu tradiciju od preko 170 godina što u životu naroda i škole nije tako dug, ali ni tako kratak period.
Škola je u Klancu otvorena 1834. godine prvenstveno radi vojnih potreba i u njoj su se dobivala elementarna znanja – čitanje, pisanje, računanje, ali se učilo i gospodarstvo i sijanje žita, lana i konoplje, sadnja krumpira, graha, graška, repe, zelja, kukuruza i dr.
Nešto kasnije počela je s radom pučka škola u Donjem Pazarištu, a u XX. stoljeću i u ostalim mjestima ovog područja.
Škola je kasnije organizirana da se poslije završena četiri razreda pohađala opetovnica – još jedan razred kad su se utvrđivala znanja i dobivale pouke iz gospodarstva. Takva organizacija školstva zadržala se sve do konca drugog svjetskog rata, a onda je 1955. godine organizirana sedmogodišnja, a 1956. godine osmogodišnja škola tzv. tip B.
Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća na ovom području djelovale su škole u Klancu, Donjem Pazarištu, Velikom Žitniku, Aleksinici, Kruščici, Kalinovači, Velikoj Plani i Kaluđerovcu sa sljedećim brojem učenika:

  • Klanac –  287 učenika
    · Donje Pazarište- 214 učenika
    · Kruščica –   52 učenika
    · Aleksinica   – 51 učenik
    · Velika Plana   – 46 učenika
    · Kalinovača   – 32 učenika
    · Kaluđerovac    -23 učenika  
    Ukupno       -705 učenika
     
     Nastava se odvijala od I.-VIII. Razreda u Klancu i Donjem Pazarištu, a radi međusobne udaljenosti i u Kruščici i Velikoj Plani gdje su jedan ili dvojica učitelja predavala od I.-VIII. Razreda sve nastavne predmete.
    Nastavu u višim razredima osnovne škole izvodili su, gotovo, u cijelosti učitelji koji su završili učiteljsku školu, ali su imali puno ljubavi, motivacije, volje i afiniteta za svoj posao, pa su, iako nedovoljno stručni, ipak svojim zalaganjem, marom, samoobrazovanjem i upornošću radili sustavno i korektno.
    Školski objekti u kojima je izvođena nastava bili su potpuno neuvjetni, loši građevinski izvedeni, bez dovoljnog donjeg svjetla, bez dovoljne površine za školske polaznike, najčešće vlažni, mračni i nehigijenski.
     Potrebno je napomenuti da u to vrijeme na ovom području nije bilo električne struje kao  ni uređenih prometnica. Prometnice  su bile potpuno izlokane, blatnjave, a za velikih kiša i neprohodne.
     Prva žarulja zasvjetlila je 29.11.1965. godine u Klancu, a prvi kilometri asfalta od Klanca do Aleksinice položeni su 1971. godine, tekuća, voda i vodovodna mreža od Velike Plane do Perušića provedena je 1981.g., a telefonizacija čije troškove je u cijelosti snosilo mjesno stanovništvo provedena je 1996.g.
     Tijekom drugog svjetskog rata – školske zgrade u Klancu su izgorjele i sva školska dokumentacija pa se nastava sve do 1963.g. odvijala u priručnim prostorima.
     U Donjem Pazarištu nastava se održavala sve do 1976.g. u dva stara građevinska objekta koji su izrađeni 1870.g. za vojne svrhe i potrebe vojne uprave u tom mjestu.

U Velikoj Plani, Velikom Žitniku i Kalinovači školski su objekti izgrađeni neposredno poslije 2. svjetskog rata.
Škola u Aleksinici izgrađena je 1908. godine, a adaptirana i građevinski sanirana 1961. godine.
Škole u Kaluđerovcu i Kruščici izrađene su poslije 1. svjetskog rata i u školskim objektima izrađeni su i školski stanovi za učitelje.
Školska zgrada u Klancu izrađena je 1963. godine, a u Donjem Pazarištu 1976. godine.
1962. godine prestaje s radom škola u Kaluđerovcu zbog organizacijskih okolnosti, a 1965. godine potopljeno je selo Kruščica jer je izgrađena HE-Senj – pa je stanovništvo iseljeno, a škola prestala s radom.
1966. godine općina Gospić donosi mrežu škola pa na ovom području Osnovna škola u Klancu postaje matična škola s pet područnih škola: Donje Pazarište, Kalinovača, Velika Plana, Aleksinica i Veliki Žitnik.
Te školske godine u navedenim školama upisano je ukupno 588 učenika.
U navedenom periodu ugasile su se škole u Velikoj Plani i Velikom Žitniku.

Škola u Velikom Žitniku radila u vremenu od 1995. – 1999. godine kad je ponovno prestala s radom zbog nedostatka polaznika. Danas je u školi Veliki Žitnik sjedište  Outward bound Croatia čiji su članovi u potpunosti adaptirali unutarnji i vanjski prostor zgrade.

Djelatnici

POPIS DJELATNIKA ( UČITELJI ):

  1. MATEJA ČUBRLO
  2. ANA OSMOKROVIĆ
  3. RUŽA JELIĆ
  4. ANKICA BUTORAC
  5. LIDIJA BREGANT JELIĆ
  6. IVANA KOVAČEVIĆ
  7. SANDRA KRMPOTIĆ
  8. JASMINKA RUKAVINA
  9. ANDRIJANA DOMINIS- šk. psihologinja
  10. IVAN KOLAK
  11. TOMISLAV KLARIĆ
  12. IVANA GRUBIŠIĆ
  13. NIKOLINA BILJAN
  14. MAJA OREŠKOVIĆ
  15. KARMELA BUŠLJETA BUTKOVIĆ
  16. KREŠIMIR MATIJEVIĆ
  17. FILIP ZANINOVIĆ
  18. LARA VUČIĆ
  19. KATARINA KOSTELAC
  20. TAJANA PUŠKARIĆ

 

OSTALI ZAPOSLENICI ŠKOLE:

  1. ANA KREKOVIĆ-tajnica
  2. MARIJANA MARKOVIĆ-računovotkinja škole
  3. MARIJA STARČEVIĆ-spremačica
  4. ANKA STARČEVIĆ-spremačica
  5. MARKO STARČEVIĆ-domar
  6. PAVE ŽUPAN -domar
  7. ELIZABETA STARČEVIĆ- v.d. ravnateljica škole
Scroll to Top
Skip to content